NERETVANSKA BAJKA
ZAŽIVJELA NA SLIKARSKOM PLATNU
Jasna Dragun poznata je
slikarica koja živi i radi u Sesvetama. No, život je od samog početka nije
držao prikovanu za Zagreb. Rođena je u Tovarniku, odrasla u dolini Neretve, a
zahvaljujući svom članstvu u KUD-u „Metković“ i brojnim putovanjima osjetila je
i Evropu u njenom punom smislu. Nomadski način života, s obzirom na brojna
mjesta u kojima je obitavala obogatili su njen stvaralački opus. Najčešći
motivi su joj cvijeće i predivni pejzaži, preslika njenih uspomena iz
neretvanskog kraja. Sve mora odisati posebnom dozom optimizma i vedrine jer,
kako voli istaknuti za sebe, i ona je upravo takva, vesela, komunikativna i
otvorena, tako da drugi način izražavanja za nju niti ne postoji. Sudbina ili
ne, ali danas je njena djela, koja su dostupna po cijelom svijetu, vraćaju
ponovo na stara putovanja. S nama je podijelila svoje životne doživljaje,
1.Koji motivi Vas vode
prilikom nastanka vaših umjetničkih djela? Gdje pronalazite inspiraciju?
Najvećim dijelom, moja
inspiracija poseže u kraj u kojem sam odrasla, nekada močvarno područje Delte
Neretve, danas bogatu neretvansku dolinu, ne da bih slikala krajobraze, već
moje sjećanje poseže dublje, u njene mirise, kada se zabijeli cvijetom
mandarina ili zažuti njenim plodovima, zacrveni šipcima, rijekom Neretvom u kojoj osjetim more,
asocijacija na vodu u svim njenim oblicima, pa stoga, vjerojatno, najvećim
dijelom moj medij su vodene boje, jer tom tehnikom mogu dočarati neukrotive, a
postojane, prštave, a prozračno nježne, fluidne i uvijek svježe i blistave, jednostavne motive kao što su
cvijeće ili pejzaži.
2.Izražavate li kroz svoje
slike vlastite emocije ili trenutna stanja u kojima se tada nalazite?
Sve ono što sam ja, odražava
se na mojim radovima, tako moj cvijet nikada neće biti crn, moja trenutna
stanja nemaju odraz na moj duboki senzibilitet, pa tako ni na moje radove, koji
su naprosto jednostavni, vedri i optimistični.
3.Kada ste otkrili svoj
likovni talent?
Svoj likovni talent otkrila
sam još u Osnovnoj školi, kada su svi moji radovi bili na zidovima škole i već
tada sam osvajala nagrade u takmičenjima
iz slikanja, tj. otkrila ga je moja profesorica likovnog odgoja, kasnije
profesorica iz Likovne Umjetnosti, Radojka Bagur, koja me prati do danas i koja
je posnosno održala kratki govor na mom nedavnom, malom izlaganju u Caffe baru
„Srce“, Petrinjska 13 u Zagrebu.
4.kao članica
kulturno-umjetničkog društva „Metković“ putovali ste diljem Europe. Koliko Vam
je to pomoglo kasnije u Vašem stvaralaštvu?
Rad u KUD-u „Metković“,
uveliko je obogatio moj život, to je prvenstveno socijalizacija, jer je to
velika skupina u kojoj smo svi jednaki, gdje se poštuje disciplina i red, to je
nešto čega se treba držati da bi se održali mnogobrojni koncerti i beskrajna
putovanja koja smo mi odradili, a tu su onda upoznavanja različitih krajeva i
kultura, stjecanje iskustava, slike za uspomene i prijateljstvo koje traje
zauvijek, bez obzira na udaljenost, naravno da je sve to ostavilo pozitivan
utjecaj i na moj likovni rad.
5.Jeste li uključeni u rad
neke grupe ili organizacije umjetnika i ako jeste koje su vaše aktivnosti?
Članica sam HDLLU „Mansarda“ i
svakodnevno dežuram u Galeriji „Mansarda“ u Sesvetama, rado izlažem sa
sesvetskim likovnim umjetnicima u Galeriji „Kurija“ na godišnjoj izložbi na
kraju svake godine, polaznik sam i škole za slikanje u Narodnom Sveučilištu
Sesvete, gdje sam nedavno imala izložbu u Galeriji „Oblok“. Dakle, uključila
sam se u sve što Sesvete pružaju na svojoj likovnoj sceni, a vjerujem da bi
moglo biti toga još i mnogo više jer Sesvete ipak pripadaju gradu Zagrebu.
6.Surađujete s inozemnim
muzejima i galerijama kao i onim au Hrvatskoj.Nabrojite neke od njih?
Moram istaknuti da je za bilo
kakvu suradnju ili aktivnost vezanu za umjetnički svijet, ako nisi već neko
poznato ime, najvažnija financijska situacija. Bez te osnove ne možeš krenuti
nikuda. Dakle, u današnje vrijeme
internetske tehnologije, većinom se komunicira i izlaže on-line, što nije baš
priznato kod naših povjesničara umjetnosti, ali to je način komunikacije,
izlaganja , prodaje i povezanosti sa cijelim Svijetom. Tako sam izložena na
brojnim web stranicama od Indije do Amerike, primam brojne pozive za izlaganja,
ali tu je problem koji sam već navela na početku.
Ono što ću istaknuti je Centar
za kulturu Majdanpek, sa međunarodnom izložbom „Žene slikari“, gdje sam otišla
da razbijem sve predrasude koje nepotrebno guše sve koji hodaju zatvorenih
očiju i gdje sam primljena otvorena srca, a već sam pozvana na 10. godišnjicu
iduće godine.
Spomenula bih i Galeriju
„Razvid“, POU Zaprešić, gdje sam
već drugi put izabrana na žiriranom
zaprešićkom biennalu akvarela, gdje, kako je rekao povjesničar umjetnosti
Stanko Špoljarić, već godinama traje, kroz lirsku maznost omekšane forme i
udare čvrstih masa, „borba za prava akvarela“.
7.Sa dobrim radom idu i
nagrade.Koje za Vas imaju posebno značenje i zašto?
Posebno značenje za mene je
priznanje na Međunarodnoj izložbi i natjecanju u modernoj umjetnosti u Litvi,
među ogromnom ruskom i međunarodnom populacijom, nominirana sam u dvije
kategorije, akvarel sa 3. mjestom i pejzaž sa
1. mjestom. Zašto? Zato što nije bitno tko si i što si, nije
potrebno nabrajati dalje.
8.Smatrate li da su Vam te
nagrade otvorile vrata umjetničkog svijeta,tj.da ste prosperirali više kao
umjetnik?
Naravno da je svako priznanje
dobro došlo, ali bez velikog truda, upornosti, stalnog rada, praćenja svih
događanja putem interneta, uz dostatnu
financijsku podršku, nema uspjeha. Naravno, mnogo pomaže i moja komunikativnost
i vedra, otvorena priroda duha.
9.Može li se u Hrvatskoj
živjeti od slikarstva?
Danas se u Hrvatskoj teško
živi, naročito od slikarstva, ja ne mogu.
10.Postoje li ljudi koje
posebno cijeniti u poslu kojim se bavite,koji su Vas na neki način nadahnuli?
Cijenim ljude koji vole ono
što rade i poštuju one do sebe. Po mom
dolasku u Sesvete, grupa aka. slikara i kipara sa poznatom povj. umjetnosti Višnjom Slavica Gabout, svesrdno su se potrudili
da napravim prvi korak, tj. moju prvu samostalnu izložbu u Galeriji „Kurija“.
Bila je to izložba za pamčenje i ja im se od srca zahvaljujem.
11.Bavite li se još s nečim?
U ovo žalosno vrijeme
privatizacije ostala sam bez posla, tako je i danas...
12. Da niste umjetnica,što
biste bili?
Pbila bih prof. Umjetnosti ili
jednostavno učiteljica likovnog odgoja, možda se to danas drugačije kaže, ali
vjerujem da bih dobro prenijela svoje znanje.
13.Koliko su Sesvete „kulturno
uzdignute“ što se tiče raznih izložbi,zbivanja,manifestacija itd.?
Mišljenja sam da na tri točke
na kojima se događaju kulturna zbivanja, nemam prigovora. Galerija „Kurija“ je
u pripremi izložbe slikara Ivice Kiša, Narodno Sveučilište ima najteži zadatak,
uz organizaciju različitih predstava i izložbi u Galeriji „Oblok, tu je i rad
sa djecom, koji je najosjetljiviji, HDLLU „Mansarda“ priprema grupnu izložbu
članova u knjižnici A. Cesarec, Ravnice, Zagreb. Dakle, svi dobro rade, ali da
Sesvete imaju nekog animatora kulture koji bi sve to ujedinio i koordinirao sa
sve tri strane, možda bi Sesvete imale jednu veliku kulturnu scenu, kao
biennale, triennale ili neku međunarodnu izložbu gdje bi svi bili angažirani.
14. Što možete reći svojim
Neretvanima?
Što Vam reći, dragi moji
prijatelji, sugrađani, Neretvani? Nedostajete mi Vi i
moja lijepa dolina, kao da si nedostajem pomalo i sama, moj dom i sva moja sjećanja. Te moje duboke
osjećaje, kao takozvana umjetnica, prenijela sam na podlogu, razlila
razvodnjenu boju, prozračnom, fluidnom tehnikom akvarela, ponajviše, slikajući
cvijeće iz mog vrta kojeg više nema, iz sjećanja, i vedute starog Metkovića.
Svaki moj rad priča priču i asocira na stvarnost i sjećanje.
U gradu otuđenja i prilika,
gdje trenutno živim, ostvarujem upravo ono što je nekada davno predviđeno, a uz moj uporan rad i onu iskru likovnosti,
postigla sam maksimalan uspjeh upravo ove godine: Međunarodna izložba „Žene slikari“, Majdanpek, Srbija; 6.
Biennale akvarela, Zaprešić; Međunarodni natječaj 9x12, Mađarski multikulturalni
centar, Budimpešta, Mađarska; Izložbe članova Hrvatskog društva likovnih i
literarnih umjetnika „Mansarda“ u Etnografskom Muzeju Moravče i u Knjižnici A.
Cesarca, Zagreb; Samostalna izložba u Galeriji „Oblok“ u Narodnom Sveučilištu
Sesvete i Samostalna izložba u Caffe galeriji „Srce“, Zagreb.
Da je to i više nego dovoljno
za bilo čije jednogodišnje, likovno djelovanje, primjetilo je i uredništvo
Sesvetskih novina.
The interview was published in Sesvete's newspaper ( Journalist Dajana Kuraja ) and book Croatian Neretva's collection of 4.
My Town, acrylic, 36x50 cm
INTERVIEW for Global
Artist Circle group By Pa Ul
1.
How did you became an artist?
They are still in school, noted my talent for painting, the works have
been exhibited and awarded. Later, just by itself, has come to me that I
continue to paint.
2.
Tell us more about your recent works?
My last works inspired by the freedom for which they are synonymous
with the birds and the eternal human dream of being free as a bird (Icarus).
3.
What is art in your own thought?
Art is life itself, it is not the purpose of anything, except for
expression of the experience that we carry within us. All people are artists
with ease or severity of life.
4.
My art quote is?
Always express yourself and you will live your life.
5.
I will succeed my contemporary art in this
modern times through...?
First, faith in
yourself. Secondly, through the very difficult "battle" with a large
number of great artists and an unstable
economic situation today.
6.
In regard to art, what is that you want to do
but cannot and why?
As the above already mentioned, competition and the economy are
essential, moreover, now mostly goes commercial art, except those famous names
that are sold as a footballer.
7.
Advice for aspiring artist?
Advice? You do not ever give up your dream, even then do not!
8.
Other than art I do....?
By profession I am a computer operator and then use this
skill.
9.
How to market and sell my art?
In order to succeed, must accompany the commercial market, expose as
much and be very persistent.
Nevertheless, nothing guarantees success.
10.
Beauty is....?
Beauty is a strange nature that surrounds us, the little things that
often do not notice, usually it is our soul that leads us to our path and which
we should accept. Acceptance is half way to the beauty of life.
11.
If you were an artist material/equipment what
you want to be and why?
I want to always be what I am, because I can not be anything else but
that.
12.
My favorite color is?And why?
Red, because it is the color of life.
Ada River, watercolor, 28x41 cm
My inspiration will always remain a
beautiful river valley, which enriches the southern Croatian. That's why I
prefer watercolor technique, because the water is life itself. It is so transparent, simple, and so
picturesque techniques.
Nema komentara:
Objavi komentar